Danas veliku aktualnost ima knjiga ukrajinskoga znanstvenika Tarasa Kaljandruka „Kozaci. Slaveni protiv hordi“, koja je ovoga ljeta ugledala svijetlo dana. Ova knjiga je, bez sumnje, neprocijenjivi izvor novih jedinstvenih materijala, koji su nam danas izuzetno potrebni za shvaćanje uloge i mjesta kozaštva u povijesti Ukrajine te općeslavenske povijesti.
Dakle, nije nikakva tajna da su povjesničari, kontrolirani Moskvom, stoljećima tražili korijene kozaka isključivo na Istoku (kod Mongola, Tatara, Turaka, Perzijaca, Karakalpaka i dr.), pri tome u potpunosti ignorirajući tradicije slavenskih naroda. Takva potraga dovela je povijesničare kozaštva u slijepu ulicu. Ali zato je Ukrajinac Taras Kaljandruk krenuo potpunog drugim putem: prvi je kompleksno proanalizirao upravo viteške tradicije slavenskih naroda Europe te na njihovoj osnovi uspio uvjerljivo pojasniti mnoge zagonetke povijesti ukrajinskoga kozaštva. Autor argumentirano otkriva tajne rusi-kurazana, slovenskih koseza, hrvatskih i bugarskih brodnika, srpskih čajkaša te mnogih drugih.
Temeljno istraživanje autora oslanja se na više od pet stotina izvora o povijesti slavenskih tradicija te njihovu duboku analizu, što podiže ukrajinsku znanost o kozacima na noviju i kvalitetniju razinu. Činjenice koje navodi autor s velikom očevidnošću dokazuju da se korijeni kozačkih tradicija gube u magli vremena upravo kod Slavena.
K tome, autor pokazuje koliko malo Slaveni znaju jedni o drugima. U spomenutoj knjizi Tarasa Kaljandruka „Kozaci. Slaveni protiv hordi“ mene osobno se dojmilo nekoliko stvari: istina o porijeklu naziva „Hrvat“; o tome kako su hrvatski vitezovi jako povezani s ukrajinskim kozacima; zanimljiva usporedba narodnih legendi svih slavenskih naroda; sudjelovanje jednoga Hrvata u osnivaju ukrajinske prijetstolnice i sl.
Svaki Slaven, nebitno bio li on Hrvat, Slovenac ili Poljak, može pronaći u ovoj knjizi Tarasa Kaljandruka mnogo čega novoga. Dakle, ova knjiga pomaže slavenskim narodima, oslanjajući se na izvorne izvore, pronaći izgubljeni osjećaj jedinstva. Ova knjiga, bez sumnje, zaslužuje biti prevedena na jezike svih slavenskih naroda, a njezin hrvatski analog trenutno je u procesu prevođenja.
